OSMI MART JE DAN KADA SVAKA ŽENA TREBA DA DOBIJE NEKI POKLON !

Na zapadnom svijetu se Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom.

Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu, a obilježava se cvijećem i poklonima. Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godine 1975., koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN su službeno počele obilježavati Međunarodni dan žena.

Danas mnoge organizacije u svijetu, obilježavaju Međunarodni dan žena, a neke se nastoje izboriti da postane državnim praznikom u kojima to još nije slučaj.

Često se danas dan svodi na poklanjanje cvijeća, poneku lijepu riječ ili gestu - no, nekad je ovaj dan značio mnogo više, predstavljao je dan borbe, dan izlaska iz patrijarhalnih okvira reakcionarne povijesti koja je žene stoljećima tretirala kao građane drugog reda.Danas, više no ikad, važno je podsjetiti kako sva prava, koja žene danas imaju, nisu bila jednostavno "data", za njih su se morale izboriti, a ta borba često je bila žestoka i teška.
Danas ponovno svjedočimo temeljitom revizionizmu koji ženu ponovno gura sve dublje u okove patrijarhalnog sistema. Žene se nerijetko predstavlja kao "objekt", njihov simbol često postaje predmet marketinških kampanja čiji je jedini cilj maksimizirati profit na temelju iskrivljene slike seksualnosti.

Tzv. "ravnopravnost" koja se danas osigurava i zakonom, primjerice nužan broj žena u parlamentu itd., za većinu žena i njihovu ravnopravnost je obična farsa - jeftinim trikovima se ženama nastoji prikazati kako stalno napreduju, kako njihova "moć" jača iz dana u dan.

"Dan Žena" prvi je puta proslavljen 28.2.1909. u SAD-u nakon deklaracije Socijalističke Partije SAD-a. U srpnju iduće godine organizirana je "Međunarodna konferencija žena" koja je prethodila sastanku Druge Socijalističke Internacionale iste godine u Kopenhagenu.

Inspirirani od strane američkih socijalista, njemački socijalisti Luise Zietz i Clara Zetkin predložili su proglašenje "Međunarodnog Dana Žena" kao dan borbe za jednaka prava i prava žena da glasaju.
Već iduće godine, 18.3.1911., dan je obilježen u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Diljem tadašnje Austo-Ugarske organizirano je čak 300 demonstracija. U Beču su žene masovno izašle na ulice i nosile transparente koji odaju počast žrtvama Pariške Komune.



1913. u Rusiji žene su proslavile dan zadnje nedjelje u veljači (prema julianskom kalendaru). 1917. u Sankt Petersburgu je obilježen "Dan Žena", zadnja nedjelja u veljači bila je tada, prema gregorijanskom kalendaru, 8. ožujak. Tada je izbila i "Februarska Revolucija".
Odmah nakon Oktobarske revolucije iste godine, Aleksandra Kollontai zatražila je od Lenjina da se službeno uvede "Dan Žena" što je i učinjeno.
Kada je dan kasnije postao i praznik, sovjetske vlasti dale su proglas u kojem je stajalo: "Praznik se proglašava u ime izvanrednih podviga sovjetskih žena u izgradnji komunističkog društva, u ime njihove obrane domovine za vrijeme Velikog Patriotskog Rata (op.a. Drugi svjetski rat), njihovog herojstva i nesebičnosti na fronti i u pozadini - Dan se također proglašava u ime doprinosa žena u jačanju prijateljstva među ljudima i u ime njihove borbe za mir".

Sramotno je da danas, tom iznimno bitnom danu, mnoge revizionističke skupine nastoje umanjiti važnost proglašavajući ga "reliktom prošlosti" i "ostavštinom komunizma". Zbog toga je "Osmi Mart", sve do nedavno, primjerice u Češkoj bio gotovo zaboravljen.

Borba žena za ravnopravnost, vlastito dostojanstvo i suverenost od izrabljivačke ideologije masovne potrošnje - koja svakodnevno ženu prikazuje na ponižen, seksistički i nepravedan način - esencijalan je faktor u borbi svih ljudi svijeta za oslobođenje, radnička prava i život slobodan od eksploatacije svih vrsta.